Пређи на главни садржај

Lepota je u oku posmatrača

 

Ponekad pomislim kako nas je kosmos stvorio samo zato da bi postojao neko ko će se diviti njegovoj lepoti.

Posmatrajući zvezde uvek me obuzme magični osećaj mira, sigurnosti, unutrašnje tišine i beskrajne ljubavi. Taj pogled u beskonačnost u meni budi neopisivu sreću, polet, snagu i nadu. Zvezde nas fasciniraju, jer podsvesno osećamo da smo sa njima neraskidivo povezani – gotovo svaki atom u ljudskom telu nekada je bio deo neke zvezde. Svi teški elementi, od kojih smo i mi građeni, nastali su u eksplozijama zvezda i samim zvezdama. Najvećim procentom sastojimo se od kiseonika iz Supernove, vodonik u našem telu potiče direktno od Velikog Praska a ugljenik od smrti manjih zvezda. Razmišljajući o tome, rečenica – ‘zemlja zemlji, pepeo pepelu i prah prahu’ dobija potpuno novi smisao – nijedan atom u svemiru se nikada ne gubi. Iz onoga što je bilo, što jeste i što će tek biti, u večnom ciklusu postajanja, nestajanja i ponovnog rađanja – nastaje nova materija. Broj atoma je ograničen i to povećava šansu da su atomi od kojih smo stvoreni nekada davno pripadali nekom drugom biću – čoveku, životinji, drvetu ili cvetu. Takođe je velika verovatnoća da će naši atomi nekada ponovo postati sastavni deo neke zvezde ili čak planete.

Od kada je nastao, svemir je vredno radio na tome da sebi stvori posmatrače. Bilo je potrebno da prođu milijarde godina, da se stvore milijarde galaksija, da se rode i da umru milijarde zvezda, kako bi se stvorili svi sastojci potrebni za nas život. U našim mozgovima se materija zvezda formirala na način da je stvorila svesnost kojom može da prati sopstveni razvoj - i sopstvenu smrt. Veličanstveni Carl Sagan je rekao: ‘Fizičar je pokušaj jednog atoma da razume samog sebe’.

Čudna su sorta posmatrači zvezda. Oni kao da ne pripadaju ni ovde a ni tamo – nekako su razapeti između svetova. Ljude koji gledaju u zvezde ne interesuju svakodnevni tračevi. Oni se ne hrane sujetom niti ljubomorom. Oni znaju da su mali i beznačajni ali shvataju da je njihov zadatak posmatranja zvezda od ultimativne važnosti – posmatrajući zvezde oni našem univerzumu daju smisao.

Pre više od 6000 godina, nošeni olujnim talasima, prateći svetlost zvezda u tami noći, jedni od prvih posmatrača zvezda naselili su Maltu. Možda je upravo na ovom mestu univerzum prvi put pogledao samog sebe – kroz oči tih drevnih ljudi.



Kada sam sletela na Maltu udahnula sam život – ona pulsira energijom, klupko različitih rasa, jezika i mirisa. Okružena penom talasa ponosno se uzdiže kraljica Sredozemlja koju su svi pokušavali da osvoje, ali ona je ipak ostala neosvojiva. Ostrvo bez planina, bez reka, sa vetrovima koji vekovima šapatom prenose mitove i beskrajnim morem koje nemilosrdno zapljuskuje njene obale boje meda. U njen kamen uklesana je istorija sveta.

Legenda kaže da je Boginja Kalipso stvorila Malteška ostrva kada se zaljubila u grčkog junaka Odiseja. U pećini na ostrvu Gozo Kalipso je držala Odiseja 7 godina zarobljenog tako što ga je začarala svojom lepotom i pesmom. Možda je baš ova Božanska pesma dozvala stare civilizacije da nasele Maltu. Bili su to ljudi koji su savršeno razumeli matematiku, muziku i kosmos i u njihovu čast zidali su hramove –hramove starije od Egipatskih piramida i Stounhendža. 



Upravo na ostrvu Gozo uzdiže se jedno od najstarijih svetilišta na planeti – Ġgantija. Ime “Ġgantija” dolazi od lokalne legende o džinovima – jer kako drugačije objasniti da su ljudi pre više od 5.500 godina prenosili i slagali kamene blokove teške i po 50 tona? Unutrašnjost Ġgantije oblikovana je tako da određene prostorije pojačavaju niske frekvencije, posebno oko 110 Hz – frekvenciju koja utiče na moždane talase, uvodeći telo u stanje meditacije ili transa. Ġgantija je hram Velike Majke (Magna Mater), boginje plodnosti, života i rađanja. Koračajući kroz ovo sveto mesto, osećam energiju Zemlje –isijava iz masivnog kamenja koje već vekovima koncentriše Sunčevu svetlost u svojim porama. Vreme je ovde stalo, kao da je odlučilo da se zauvek izgubi u u plavetnilu horizonta.



Od svih hramova, posebno je fascinantan hipogeum Ħal Saflieni, 11 metara dubok podzemni kompleks koji se sastoji od 33 precizno dizajnirane komore raspoređene na tri nivoa u kojima su pronađene kosti od oko 7.000 ljudi. Sve prostorije su okrugle ili ovalne, kao i u svim ostalim hramovim na Malti. U 8 metara dugačkoj hali nalazi se ‘Orakel odaja’ u kojoj svaki ton prouzrokuje eho u svim ostalim prostorijama hrama. Prostorije su dizajnirane tako da određene frekvencije zvuka (posebno 110 Hz), izazivaju snažnu rezonancu u celom telu, stvarajući osećaj promene svesti. Naučnici su potvrdili da vibracije u ovom prostoru mogu aktivirati određene delove mozga, posebno one povezane sa intuicijom i unutrašnjom percepcijom. Na tavanici su iscrtane spirale koje kao da označavaju kapiju između zemaljskog i nebeskog sveta.

Na južnoj obali Malte, na usamljenim liticama s kojih se pruža pogled na beskrajno plavo more i ostrvo Filfla, uzdižu se misteriozni Ħaġar Qim i Mnajdra. Nestvarna lepota. Razmišljam od kolike su važnosti ovi hramovi morali bili za njihove graditelje, kada su dovlačili kamenje teško 20 tona za njihovu izradu. Hramovi su orijentisani tako da svetlost izlazećeg Sunca tokom prolećne i jesenje ravnodnevnice tačno osvetljava centralni oltar, što ukazuje na duboko poznavanje astronomije. I Mnajdra i  Ħaġar Qim služili su za astronomsko posmatranje zvezda i planeta i markiranje kalendarskih ciklusa. Takođe su izvođene ritualne ceremonije. U hramu Ħaġar Qim su pronađene kamene i glinene statue Venere, boginje plodnosti, figure životinja i razni alati.



Posmatrajući kamenu tablu pored oltara obuze me slabost – obamrla posmatram dve spirale uklesane u kamen. Počeh da se smejem i srce mi se ispuni radošću. Bila je to poruka za buduće posmatrače zvezda – budućnost nas i naše galaksije uklesana u kamen i sačuvana za večnost. Andromeda i Mlečni put prikazani na malteškom kamenu pre više od 5000 godina. U dalekoj budućnosti, za nekih 3 milijarde godina, Andromeda i Mlečni put zaplesaće svoj poslednji ples u strastvenom ljubavnom zanosu. Biće to svetlosna eksplozija! Hiljade zvezda će umreti a još više će ih biti rođeno. Iz smrti jednog starog sveta nastaće neki novi svet a u tom novom svetu bićemo neki novi mi.



I u tom momentu shvatih: gledati u zvezde znači spoznati sebe i svoju sudbinu. Kada dozvoliš zvezdama da kroz tvoje oči gledaju svet, shvatićeš da je lepota svuda oko tebe i da je svet jedno magično mesto.


BB

Коментари

  1. Анониман3.6.25

    ,,Човече , пази да не идеш
    мален испод звезда!
    Место у прах пређи сав у звезде!"

    ОдговориИзбриши

Постави коментар