Sjena kao tanka nit javi se ponekad i prelazi u rijeku – glasnu, žurnu, moćnu, tamnu i duboku...
duboku kao ponor bez dna...
Ponekad je teško iz nje izaći...
put dug, trnovit...
I taj osjećaj da si bila tu. Znam – nitko te nije vidio i nitko te nije čuo, ali ja sam osjetila... bila si tu!
Čula sam tvoj nježan glas i
osjetila tvoj miris – na jabuke i cimt.
Ali taj čarobni trenutak nikad
ne ostaje dugo…
I ponekad mi se javiš u snu, čujem
tvoj glasni smijeh i tvoje riječi: „Nemoj biti tužna“.
Bila si tu, u mojim mislima, u mome srcu – tu ćeš zauvijek i ostati, jer kako kažu: „Voljeni nikad ne umiru – oni žive i dalje u našim sjećanjima“...
Ali ipak: srce čezne za prošlošću
i tuga ostaje... kao otvorena rana koja nikad ne zarasta...
Gordana
Коментари
Постави коментар