Drage
Gospođice,
baš
kao što „neko“ mudar reče: „Ako ne znaš kako da počneš, pa ti kreni iz
početka!“
I
tako, kako upravo tipkam na telefonu ovaj tekst, pri kucanju reči početak izlazi
mi kao opcija reč „porodica“ – opcija koju mogu ubaciti, to jest u mom slučaju
izabrati za sam početak ove priče... eto znaka pored puta... pa da tako i
počnemo.
Žene
umesto da provedu slobodno subotnje popodne u toplini svoga doma, uz divne
mirise zaprške domaćinskih punjenih paprika, vruće izvučenih kolača sa višnjama
iz rerne i proje koja se puši, preglancanog kupatila u čijim pločicama se možeš
ogledati ili uz ponavljanje zadataka za kontrolni test iz nemačkog jezika
sa svojim mlađim detetom – ipak odluči da bude „egoista“ i posveti se svom
ličnom razvoju...ili kako bi drugi rekli, „gubi dragoceno vreme u nebitnim
stvarima“ koje, ali zaista verujte na reč, Život sa velikim Ž, znače...
Znam
da sumnjate ili možda se zgražavate, ali ne zameram. Verujem da bi tamo neka
moja verzija sebe, iz prošlog života mislila isto, ali eto sada, dok se šminkam
i gledam da maskarom lepo izvučem trepavice, prošlost. Na šporetu je brzinski
obrok (jer ručak po domaćinskim standardima nije) od po dva jaja na oku,
bratwurst i razume se sveže salate (da ublaži grizu savesti)...
Da me
samo vidi majka moja… Šta bi sada rekla?! Ali brzo teram te misli iz glave,
nisam zalud provela dane meditirajući i vežbajući kontrolu svojih misli... Neću
joj ni ovog puta dozvoliti da mi pokvari dan, imajući je na umu kako mi govori
da čorbica ili neko drugo domaće kuvano jelo mora biti na stolu svakog dana,
kao sto je to bio slučaj kada smo mi bili mali... Čuj jaja za ručak.... a ona
se macka za šta....kao da ide na neki neodložan sastanak o koga zavisi život...
Pa ako
bolje razmislim i zavisi...
Teslina
gospođica J.
Коментари
Постави коментар