„Da li je sve samo jedan trik?“,
Đorđe Balašević
Upravo
čitam knjigu Ive Andrića „Gospođica“ i iskreno se radujem susretu sa dragim
prijateljicama na još jednoj književnoj radionici. Sada je januar 2025. godine,
i u mojoj glavi se nastanio roj misli - a jedna
od njih je i sledeća: morale bismo da poživimo najmanje 100 godina da bismo
pročitale sve najlepše knjige sveta i razmenile naša mišljenja na radionici.
Sledeća misao koja me okupira je ta da sigurno neću uspeti da pronađem i
pročitam sve knjige koje bih zavolela. A zbog večitog inženjerskog pogleda na
svet, počnem da računam i knjige koje će se tek u budućnosti napisati, a koje
neću pročitati. Shvatih vremenom, iz kog god ugla da gledam, u pitanju je
veliki broj nepročitanih knjiga i neproživljenih emocija.
U
duhu trenutnih studentskih i narodnih protesta u Srbiji, često se setim i mojih
profesora sa Tehnološko-metalurškog fakulteta u Beogradu koji su nas od prvih studentskih
dana učili da budemo praktični i profesionalni govoreći: „Pronađite najbolje
rešenje za najkraće vreme“. U skladu sa tim... često, zaista često pomislim:
zamislite kada bi neko napisao samo jednu knjigu, jednu jedinu, sa ne toliko
puno strana. Savršenu knjigu. Slično knjigama Milorada Pavića, svaki čitalac bi
čitao knjigu na svoj način i tako naime kreirao ovu knjigu.
Često
pomislim kako bi svet izgledao ako bi postojala ta jedna knjiga sa svim
uputstvima za sve što nas očekuje u životu. Kako bi naši životi tada zaista
izgledali? Ako bi bili pripremljeni i naučeni za sve što dolazi, da li bi ikada
osetili sve lepe, a i ružne momente u životu, ili bi živeli bez duše. Ipak,
nekad tiho patimo što nas roditelji nisu pripremili za sve nedaće u životu.
Znači, ne bi trebalo znati sve unapred – treba proživeti sve stvari i sve sam
naučiti.
Ali...zamislite...kada
bi ta knjiga bila potpuno magična na neki način - pa ako
bismo je čitali sa 18 godina i sa 40 godina, ne bi bile iste reči i iste
rečenice u njoj. Ne bi ništa bilo isto. A kako sada to? Pa tu bih se već
pozvala na kvatnu fiziku, psihologiju i ostale grane nauke koje su već skoro u
potpunosti objasnile šta znači percepcija života u kojem živimo.
Već
odavno maštam da uzmem u ruke knjigu koja bi bila sledeće sadržine:
Trik
br.1
Trik
br. 2
Trik
br. 3
.........
Trik br.
365
Po
jedan trik za svaki dan u godini, kako bi vam godina, a i život potpuno bili
srećni, ispunjeni – i magični. A ako želite nove trikove na početku nove
godine, počnite ponovo od Trika br.1. Sigurna sam da bi njegovo objašnjenje i
vaše razumevanje bilo potpuno drugačije nego prošle godine. I to ne naravno za
sve ljude, nego samo za one koji su već na putu svog ličnog razvoja, i koji
razumeju da je čarobni štapić samo u njihovim rukama.
Svako
veliko književno delo napisano je nekog sasvim običnog dana, između neka obična
četiri zida. Veliko je samo zbog velikog uma koje ga je napisalo.
I
da se vratim na početak priče... postoje isto tako neka četiri zida među kojima
se održava i naša književna radionica, a ja na svakom ponovnom susretu osetim
novu magiju. Mislim da već sada držimo čarobni štapić za makar jedan trik
Velike knjige... a možda i za većinu... ili za sve! A znate li zašto? Zato što
ćemo ih mi napisati sasvim kratko, sažeto i jednostavno - a na vama je da ih na sopstveni način
razumete i protumačite.
A ako
mislite da ste otkrili poneki trik, pridružite se našoj radionici.
Čekamo
vas na novoj lokaciji, između četiri nova zida – gde magija počinje!
Svetlana
Divan tekst ❤️
ОдговориИзбриши